poznávati
poznávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. pòznājēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉 [slabo/dobro ~ (koga)],
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poznavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | poznajem |
2. | poznaješ |
3. | poznaje |
množina | |
1. | poznajemo |
2. | poznajete |
3. | poznaju |
futur | |
jednina | |
1. | poznavat ću |
2. | poznavat ćeš |
3. | poznavat će |
množina | |
1. | poznavat ćemo |
2. | poznavat ćete |
3. | poznavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | poznavah |
2. | poznavaše |
3. | poznavaše |
množina | |
1. | poznavasmo |
2. | poznavaste |
3. | poznavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | poznavao sam |
2. | poznavao si |
3. | poznavao je |
množina | |
1. | poznavali smo |
2. | poznavali ste |
3. | poznavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poznavao |
2. | bio si poznavao |
3. | bio je poznavao |
množina | |
1. | bili smo poznavali |
2. | bili ste poznavali |
3. | bili su poznavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | poznaj |
množina | |
1. | poznajmo |
2. | poznajte |
glagolski prilog sadašnji | |
poznajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
poznavao, poznavala, poznavalo | |
poznavali, poznavale, poznavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
poznavan, poznavana, poznavano | |
poznavani, poznavane, poznavana |