pòšašaviti
pòšašaviti (pòšašavjeti) () svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši/-ēvši, prid. rad. pošašávio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pošašavjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pošašavim |
| 2. | pošašaviš |
| 3. | pošašavi |
| množina | |
| 1. | pošašavimo |
| 2. | pošašavite |
| 3. | pošašave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pošašavjet ću |
| 2. | pošašavjet ćeš |
| 3. | pošašavjet će |
| množina | |
| 1. | pošašavjet ćemo |
| 2. | pošašavjet ćete |
| 3. | pošašavjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pošašavjeh |
| 2. | pošašavje |
| 3. | pošašavje |
| množina | |
| 1. | pošašavjesmo |
| 2. | pošašavjeste |
| 3. | pošašavješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pošašavio sam |
| 2. | pošašavio si |
| 3. | pošašavio je |
| množina | |
| 1. | pošašavjeli smo |
| 2. | pošašavjeli ste |
| 3. | pošašavjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pošašavio |
| 2. | bio si pošašavio |
| 3. | bio je pošašavio |
| množina | |
| 1. | bili smo pošašavjeli |
| 2. | bili ste pošašavjeli |
| 3. | bili su pošašavjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pošašavi |
| množina | |
| 1. | pošašavimo |
| 2. | pošašavite |
| glagolski prilog prošli | |
| pošašavjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pošašavio, pošašavjela, pošašavjelo | |
| pošašavjeli, pošašavjele, pošašavjela | |
Definicija
razg. postati šašav, luckasto se ponašati
Etimologija
✧ po- + v. šašav
