postròjiti
postròjiti svrš. 〈prez. pòstrojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòstrojen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| postrojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | postrojim |
| 2. | postrojiš |
| 3. | postroji |
| množina | |
| 1. | postrojimo |
| 2. | postrojite |
| 3. | postroje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | postrojit ću |
| 2. | postrojit ćeš |
| 3. | postrojit će |
| množina | |
| 1. | postrojit ćemo |
| 2. | postrojit ćete |
| 3. | postrojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | postrojih |
| 2. | postroji |
| 3. | postroji |
| množina | |
| 1. | postrojismo |
| 2. | postrojiste |
| 3. | postrojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | postrojio sam |
| 2. | postrojio si |
| 3. | postrojio je |
| množina | |
| 1. | postrojili smo |
| 2. | postrojili ste |
| 3. | postrojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam postrojio |
| 2. | bio si postrojio |
| 3. | bio je postrojio |
| množina | |
| 1. | bili smo postrojili |
| 2. | bili ste postrojili |
| 3. | bili su postrojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | postroji |
| množina | |
| 1. | postrojimo |
| 2. | postrojite |
| glagolski prilog prošli | |
| postrojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| postrojio, postrojila, postrojilo | |
| postrojili, postrojile, postrojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| postrojen, postrojena, postrojeno | |
| postrojeni, postrojene, postrojena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) postaviti u stroj, razmjestiti u redove |
| 2. | (koga, što) postaviti, urediti |
| 3. | (se) stati u red, zauzeti položaj (kao) u stroju |
