pòstiti
pòstiti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -tēći, gl. im. pòšćēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
postiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | postim |
2. | postiš |
3. | posti |
množina | |
1. | postimo |
2. | postite |
3. | poste |
futur | |
jednina | |
1. | postit ću |
2. | postit ćeš |
3. | postit će |
množina | |
1. | postit ćemo |
2. | postit ćete |
3. | postit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pošćah |
2. | pošćaše |
3. | pošćaše |
množina | |
1. | pošćasmo |
2. | pošćaste |
3. | pošćahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | postio sam |
2. | postio si |
3. | postio je |
množina | |
1. | postili smo |
2. | postili ste |
3. | postili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam postio |
2. | bio si postio |
3. | bio je postio |
množina | |
1. | bili smo postili |
2. | bili ste postili |
3. | bili su postili |
imperativ | |
jednina | |
2. | posti |
množina | |
1. | postimo |
2. | postite |
glagolski prilog sadašnji | |
posteći | |
glagolski pridjev aktivni | |
postio, postila, postilo | |
postili, postile, postila |