pòticati
pòticati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ičēm, pril. sad. -ičūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poticati | |
prezent | |
jednina | |
1. | potičem |
2. | potičeš |
3. | potiče |
množina | |
1. | potičemo |
2. | potičete |
3. | potiču |
futur | |
jednina | |
1. | poticat ću |
2. | poticat ćeš |
3. | poticat će |
množina | |
1. | poticat ćemo |
2. | poticat ćete |
3. | poticat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | poticah |
2. | poticaše |
3. | poticaše |
množina | |
1. | poticasmo |
2. | poticaste |
3. | poticahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | poticao sam |
2. | poticao si |
3. | poticao je |
množina | |
1. | poticali smo |
2. | poticali ste |
3. | poticali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poticao |
2. | bio si poticao |
3. | bio je poticao |
množina | |
1. | bili smo poticali |
2. | bili ste poticali |
3. | bili su poticali |
imperativ | |
jednina | |
2. | potiči |
množina | |
1. | potičimo |
2. | potičite |
glagolski prilog sadašnji | |
potičući | |
glagolski pridjev aktivni | |
poticao, poticala, poticalo | |
poticali, poticale, poticala | |
glagolski pridjev pasivni | |
potican, poticana, poticano | |
poticani, poticane, poticana |