potiskívati
potiskívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. potìskujēm, pril. sad. potìskujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
potiskivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | potiskujem |
2. | potiskuješ |
3. | potiskuje |
množina | |
1. | potiskujemo |
2. | potiskujete |
3. | potiskuju |
futur | |
jednina | |
1. | potiskivat ću |
2. | potiskivat ćeš |
3. | potiskivat će |
množina | |
1. | potiskivat ćemo |
2. | potiskivat ćete |
3. | potiskivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | potiskivah |
2. | potiskivaše |
3. | potiskivaše |
množina | |
1. | potiskivasmo |
2. | potiskivaste |
3. | potiskivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | potiskivao sam |
2. | potiskivao si |
3. | potiskivao je |
množina | |
1. | potiskivali smo |
2. | potiskivali ste |
3. | potiskivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam potiskivao |
2. | bio si potiskivao |
3. | bio je potiskivao |
množina | |
1. | bili smo potiskivali |
2. | bili ste potiskivali |
3. | bili su potiskivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | potiskuj |
množina | |
1. | potiskujmo |
2. | potiskujte |
glagolski prilog sadašnji | |
potiskujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
potiskivao, potiskivala, potiskivalo | |
potiskivali, potiskivale, potiskivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
potiskivan, potiskivana, potiskivano | |
potiskivani, potiskivane, potiskivana |