Hrvatski jezični portal

potèntāt

potèntāt m 〈G potentáta〉

Definicija
onaj koji u upravljanju društvom i u vlasti raspolaže velikom moći (ob. u feudalnom); vladar, velmoža, moćnik
Etimologija
njem. Potentat ← tal. potentato, v. potencija, v. potentan (1)