potencírati
potencírati (se, što) dv. 〈prez. potèncīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. potèncīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| potencirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | potenciram |
| 2. | potenciraš |
| 3. | potencira |
| množina | |
| 1. | potenciramo |
| 2. | potencirate |
| 3. | potenciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | potencirat ću |
| 2. | potencirat ćeš |
| 3. | potencirat će |
| množina | |
| 1. | potencirat ćemo |
| 2. | potencirat ćete |
| 3. | potencirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | potencirah |
| 2. | potenciraše |
| 3. | potenciraše |
| množina | |
| 1. | potencirasmo |
| 2. | potenciraste |
| 3. | potencirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | potencirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | potencirao sam |
| 2. | potencirao si |
| 3. | potencirao je |
| množina | |
| 1. | potencirali smo |
| 2. | potencirali ste |
| 3. | potencirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam potencirao |
| 2. | bio si potencirao |
| 3. | bio je potencirao |
| množina | |
| 1. | bili smo potencirali |
| 2. | bili ste potencirali |
| 3. | bili su potencirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | potenciraj |
| množina | |
| 1. | potencirajmo |
| 2. | potencirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| potencirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| potenciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| potencirao, potencirala, potenciralo | |
| potencirali, potencirale, potencirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| potenciran, potencirana, potencirano | |
| potencirani, potencirane, potencirana | |
Definicija
| 1. | pojačati/pojačavati, uvećati/uvećavati [napetost je potencira na do neizdrživih razmjera] |
| 2. | mat. odrediti/određivati vrijednost potencije (4) |
| 3. | razg. naglasiti/naglašavati [ja bih to potencirao u svom govoru] |
Etimologija
✧ vidi potèncija
