pòšumiti
pòšumiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòšumljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pošumiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pošumim |
2. | pošumiš |
3. | pošumi |
množina | |
1. | pošumimo |
2. | pošumite |
3. | pošume |
futur | |
jednina | |
1. | pošumit ću |
2. | pošumit ćeš |
3. | pošumit će |
množina | |
1. | pošumit ćemo |
2. | pošumit ćete |
3. | pošumit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pošumih |
2. | pošumi |
3. | pošumi |
množina | |
1. | pošumismo |
2. | pošumiste |
3. | pošumiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pošumio sam |
2. | pošumio si |
3. | pošumio je |
množina | |
1. | pošumili smo |
2. | pošumili ste |
3. | pošumili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pošumio |
2. | bio si pošumio |
3. | bio je pošumio |
množina | |
1. | bili smo pošumili |
2. | bili ste pošumili |
3. | bili su pošumili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pošumi |
množina | |
1. | pošumimo |
2. | pošumite |
glagolski prilog prošli | |
pošumivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pošumio, pošumila, pošumilo | |
pošumili, pošumile, pošumila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pošumljen, pošumljena, pošumljeno | |
pošumljeni, pošumljene, pošumljena |