potrúditi se
potrúditi se svrš. 〈prez. pòtrūdīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. potrúdio se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
potruditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | potrudim |
2. | potrudiš |
3. | potrudi |
množina | |
1. | potrudimo |
2. | potrudite |
3. | potrude |
futur | |
jednina | |
1. | potrudit ću |
2. | potrudit ćeš |
3. | potrudit će |
množina | |
1. | potrudit ćemo |
2. | potrudit ćete |
3. | potrudit će |
aorist | |
jednina | |
1. | potrudih |
2. | potrudi |
3. | potrudi |
množina | |
1. | potrudismo |
2. | potrudiste |
3. | potrudiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | potrudio sam |
2. | potrudio si |
3. | potrudio je |
množina | |
1. | potrudili smo |
2. | potrudili ste |
3. | potrudili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam potrudio |
2. | bio si potrudio |
3. | bio je potrudio |
množina | |
1. | bili smo potrudili |
2. | bili ste potrudili |
3. | bili su potrudili |
imperativ | |
jednina | |
2. | potrudi |
množina | |
1. | potrudimo |
2. | potrudite |
glagolski prilog prošli | |
potrudivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
potrudio, potrudila, potrudilo | |
potrudili, potrudile, potrudila |