Hrvatski jezični portal

pȍtporučnīk

pȍtporučnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉

Izvedeni oblici
jednina
N potporučnik
G potporučnika
D potporučniku
A potporučnika
V potporučniče
L potporučniku
I potporučnikom
množina
N potporučnici
G potporučnika
D potporučnicima
A potporučnike
V potporučnici
L potporučnicima
I potporučnicima
Definicija
vojn.
1. čin ispod poručnika u nekim vojskama
2. osoba koja nosi taj čin
Etimologija
✧ pod-1 + v. poručnik