pòtpadati
pòtpadati (pod što, pod koga) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
potpadati | |
prezent | |
jednina | |
1. | potpadam |
2. | potpadaš |
3. | potpada |
množina | |
1. | potpadamo |
2. | potpadate |
3. | potpadaju |
futur | |
jednina | |
1. | potpadat ću |
2. | potpadat ćeš |
3. | potpadat će |
množina | |
1. | potpadat ćemo |
2. | potpadat ćete |
3. | potpadat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | potpadah |
2. | potpadaše |
3. | potpadaše |
množina | |
1. | potpadasmo |
2. | potpadaste |
3. | potpadahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | potpadao sam |
2. | potpadao si |
3. | potpadao je |
množina | |
1. | potpadali smo |
2. | potpadali ste |
3. | potpadali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam potpadao |
2. | bio si potpadao |
3. | bio je potpadao |
množina | |
1. | bili smo potpadali |
2. | bili ste potpadali |
3. | bili su potpadali |
imperativ | |
jednina | |
2. | potpadaj |
množina | |
1. | potpadajmo |
2. | potpadajte |
glagolski prilog sadašnji | |
potpadajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
potpadao, potpadala, potpadalo | |
potpadali, potpadale, potpadala |