potràjati
potràjati (što) svrš. 〈prez. potràjām, pril. pr. -āvši, prid. rad. potràjao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
potrajati | |
prezent | |
jednina | |
1. | potrajam |
2. | potrajaš |
3. | potraja |
množina | |
1. | potrajamo |
2. | potrajate |
3. | potraju |
futur | |
jednina | |
1. | potrajat ću |
2. | potrajat ćeš |
3. | potrajat će |
množina | |
1. | potrajat ćemo |
2. | potrajat ćete |
3. | potrajat će |
aorist | |
jednina | |
1. | potrajah |
2. | potraja |
3. | potraja |
množina | |
1. | potrajasmo |
2. | potrajaste |
3. | potrajaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | potrajao sam |
2. | potrajao si |
3. | potrajao je |
množina | |
1. | potrajali smo |
2. | potrajali ste |
3. | potrajali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam potrajao |
2. | bio si potrajao |
3. | bio je potrajao |
množina | |
1. | bili smo potrajali |
2. | bili ste potrajali |
3. | bili su potrajali |
imperativ | |
jednina | |
2. | potraj |
množina | |
1. | potrajmo |
2. | potrajte |
glagolski prilog prošli | |
potrajavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
potrajao, potrajala, potrajalo | |
potrajali, potrajale, potrajala |