povrátiti
povrátiti svrš. 〈prez. pòvrātīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòvrāćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| povratiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | povratim |
| 2. | povratiš |
| 3. | povrati |
| množina | |
| 1. | povratimo |
| 2. | povratite |
| 3. | povrate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | povratit ću |
| 2. | povratit ćeš |
| 3. | povratit će |
| množina | |
| 1. | povratit ćemo |
| 2. | povratit ćete |
| 3. | povratit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | povratih |
| 2. | povrati |
| 3. | povrati |
| množina | |
| 1. | povratismo |
| 2. | povratiste |
| 3. | povratiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | povratio sam |
| 2. | povratio si |
| 3. | povratio je |
| množina | |
| 1. | povratili smo |
| 2. | povratili ste |
| 3. | povratili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam povratio |
| 2. | bio si povratio |
| 3. | bio je povratio |
| množina | |
| 1. | bili smo povratili |
| 2. | bili ste povratili |
| 3. | bili su povratili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | povrati |
| množina | |
| 1. | povratimo |
| 2. | povratite |
| glagolski prilog prošli | |
| povrativši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| povratio, povratila, povratilo | |
| povratili, povratile, povratila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| povraćen, povraćena, povraćeno | |
| povraćeni, povraćene, povraćena | |
Definicija
| 1. | (što) a. razg. dati natrag ono što je netko primio, dao ili uzeo; vratiti b. (se) doći natrag, na mjesto odakle se pošlo |
| 2. | (se) doći k sebi |
| 3. | (što) izbaciti kroz usta sadržaj želuca; izbljuvati, izrigati |
Etimologija
✧ po- + v. vratiti
