pòviti
pòviti (se, koga, što) svrš. 〈prez. pȍvijēm, pril. pr. -īvši, imp. pòvīj, prid. trp. pȍvīt/povìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | povijem |
| 2. | poviješ |
| 3. | povije |
| množina | |
| 1. | povijemo |
| 2. | povijete |
| 3. | poviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | povit ću |
| 2. | povit ćeš |
| 3. | povit će |
| množina | |
| 1. | povit ćemo |
| 2. | povit ćete |
| 3. | povit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | povih |
| 2. | povi |
| 3. | povi |
| množina | |
| 1. | povismo |
| 2. | poviste |
| 3. | poviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | povio sam |
| 2. | povio si |
| 3. | povio je |
| množina | |
| 1. | povili smo |
| 2. | povili ste |
| 3. | povili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam povio |
| 2. | bio si povio |
| 3. | bio je povio |
| množina | |
| 1. | bili smo povili |
| 2. | bili ste povili |
| 3. | bili su povili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | povij |
| množina | |
| 1. | povijmo |
| 2. | povijte |
| glagolski prilog prošli | |
| povivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| povio, povila, povilo | |
| povili, povile, povila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| povijen / povit, povijena / povita, povijeno / povito | |
| povijeni / poviti, povijene / povite, povijena / povita | |
Definicija
| 1. | učiniti da se što savije, spusti, sagne, pogne [vjetar povija grane] |
| 2. | uviti u povoj, u pelene [poviti dijete] |
| 3. | metnuti zavoj na ranu; previti ranu [poviti ranu] |
| 4. | pren. prilagoditi se, prikloniti se čemu [poviti se kako vjetar puše] |
Etimologija
✧ po- + v. viti
