pragmàtika
pragmàtika ž 〈D L -ici〉
jednina | |
---|---|
N | pragmatika |
G | pragmatike |
D | pragmatici |
A | pragmatiku |
V | pragmatiko |
L | pragmatici |
I | pragmatikom |
množina | |
N | pragmatike |
G | pragmatika |
D | pragmatikama |
A | pragmatike |
V | pragmatike |
L | pragmatikama |
I | pragmatikama |
1. | pragma |
2. | lingv. proučavanje onoga što povezuje čovjeka, njegovu psihu i njegov svijet s njegovim jezikom, s djelovanjem pomoću jezika i s namjerama njegova iskaza; dio semiotike u kojem se proučava odnos između znakova i konteksta njihova korištenja |