prebròjiti
prebròjiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. prèbrojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèbrojen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prebrojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prebrojim |
| 2. | prebrojiš |
| 3. | prebroji |
| množina | |
| 1. | prebrojimo |
| 2. | prebrojite |
| 3. | prebroje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prebrojit ću |
| 2. | prebrojit ćeš |
| 3. | prebrojit će |
| množina | |
| 1. | prebrojit ćemo |
| 2. | prebrojit ćete |
| 3. | prebrojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prebrojih |
| 2. | prebroji |
| 3. | prebroji |
| množina | |
| 1. | prebrojismo |
| 2. | prebrojiste |
| 3. | prebrojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prebrojio sam |
| 2. | prebrojio si |
| 3. | prebrojio je |
| množina | |
| 1. | prebrojili smo |
| 2. | prebrojili ste |
| 3. | prebrojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prebrojio |
| 2. | bio si prebrojio |
| 3. | bio je prebrojio |
| množina | |
| 1. | bili smo prebrojili |
| 2. | bili ste prebrojili |
| 3. | bili su prebrojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prebroji |
| množina | |
| 1. | prebrojimo |
| 2. | prebrojite |
| glagolski prilog prošli | |
| prebrojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prebrojio, prebrojila, prebrojilo | |
| prebrojili, prebrojile, prebrojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prebrojen, prebrojena, prebrojeno | |
| prebrojeni, prebrojene, prebrojena | |
Definicija
brojenjem ustanoviti točan broj koga ili čega; pobrojati
