pȑdnuti
pȑdnuti svrš. 〈prez. pȑdnēm, pril. pr. pȑdnūvši, prid. rad. pȑdnuo〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prdnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prdnem |
2. | prdneš |
3. | prdne |
množina | |
1. | prdnemo |
2. | prdnete |
3. | prdnu |
futur | |
jednina | |
1. | prdnut ću |
2. | prdnut ćeš |
3. | prdnut će |
množina | |
1. | prdnut ćemo |
2. | prdnut ćete |
3. | prdnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | prdnuh |
2. | prdnu |
3. | prdnu |
množina | |
1. | prdnusmo |
2. | prdnuste |
3. | prdnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prdnuo sam |
2. | prdnuo si |
3. | prdnuo je |
množina | |
1. | prdnuli smo |
2. | prdnuli ste |
3. | prdnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prdnuo |
2. | bio si prdnuo |
3. | bio je prdnuo |
množina | |
1. | bili smo prdnuli |
2. | bili ste prdnuli |
3. | bili su prdnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prdni |
množina | |
1. | prdnimo |
2. | prdnite |
glagolski prilog prošli | |
prdnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prdnuo, prdnula, prdnulo | |
prdnuli, prdnule, prdnula |