prázniti
prázniti (se, koga, što) nesvrš. 〈prez. prȃznīm, pril. sad. -nēći, gl. im. prážnjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prazniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | praznim |
| 2. | prazniš |
| 3. | prazni |
| množina | |
| 1. | praznimo |
| 2. | praznite |
| 3. | prazne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | praznit ću |
| 2. | praznit ćeš |
| 3. | praznit će |
| množina | |
| 1. | praznit ćemo |
| 2. | praznit ćete |
| 3. | praznit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pražnjah |
| 2. | pražnjaše |
| 3. | pražnjaše |
| množina | |
| 1. | pražnjasmo |
| 2. | pražnjaste |
| 3. | pražnjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | praznio sam |
| 2. | praznio si |
| 3. | praznio je |
| množina | |
| 1. | praznili smo |
| 2. | praznili ste |
| 3. | praznili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam praznio |
| 2. | bio si praznio |
| 3. | bio je praznio |
| množina | |
| 1. | bili smo praznili |
| 2. | bili ste praznili |
| 3. | bili su praznili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prazni |
| množina | |
| 1. | praznimo |
| 2. | praznite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prazneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| praznio, praznila, praznilo | |
| praznili, praznile, praznila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pražnjen, pražnjena, pražnjeno | |
| pražnjeni, pražnjene, pražnjena | |
Definicija
| 1. | uklanjajući sadržaj činiti što praznim [prazniti posudu] |
| 2. | činiti siromašnim, osiromašivati [prazniti džepove; prazniti blagajne] |
| 3. | (se) a. postajati prazan, ispražnjavati se [balon se prazni] b. izgubiti električni naboj |
| 4. | (se) pren. eufem. vršiti tjelesnu nuždu |
Etimologija
✧ vidi prázan
