predòsjećati
predòsjećati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| predosjećati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | predosjećam |
| 2. | predosjećaš |
| 3. | predosjeća |
| množina | |
| 1. | predosjećamo |
| 2. | predosjećate |
| 3. | predosjećaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | predosjećat ću |
| 2. | predosjećat ćeš |
| 3. | predosjećat će |
| množina | |
| 1. | predosjećat ćemo |
| 2. | predosjećat ćete |
| 3. | predosjećat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | predosjećah |
| 2. | predosjećaše |
| 3. | predosjećaše |
| množina | |
| 1. | predosjećasmo |
| 2. | predosjećaste |
| 3. | predosjećahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | predosjećao sam |
| 2. | predosjećao si |
| 3. | predosjećao je |
| množina | |
| 1. | predosjećali smo |
| 2. | predosjećali ste |
| 3. | predosjećali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam predosjećao |
| 2. | bio si predosjećao |
| 3. | bio je predosjećao |
| množina | |
| 1. | bili smo predosjećali |
| 2. | bili ste predosjećali |
| 3. | bili su predosjećali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | predosjećaj |
| množina | |
| 1. | predosjećajmo |
| 2. | predosjećajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| predosjećajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| predosjećao, predosjećala, predosjećalo | |
| predosjećali, predosjećale, predosjećala | |
Definicija
osjećati unaprijed što će se dogoditi, biti obuzet slutnjom što će se dogoditi; naslućivati
Etimologija
✧ vidi predòsjetiti
