pregovárati
pregovárati (, s kim) nesvrš. 〈prez. pregòvārām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pregovarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pregovaram |
| 2. | pregovaraš |
| 3. | pregovara |
| množina | |
| 1. | pregovaramo |
| 2. | pregovarate |
| 3. | pregovaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pregovarat ću |
| 2. | pregovarat ćeš |
| 3. | pregovarat će |
| množina | |
| 1. | pregovarat ćemo |
| 2. | pregovarat ćete |
| 3. | pregovarat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pregovarah |
| 2. | pregovaraše |
| 3. | pregovaraše |
| množina | |
| 1. | pregovarasmo |
| 2. | pregovaraste |
| 3. | pregovarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pregovarao sam |
| 2. | pregovarao si |
| 3. | pregovarao je |
| množina | |
| 1. | pregovarali smo |
| 2. | pregovarali ste |
| 3. | pregovarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pregovarao |
| 2. | bio si pregovarao |
| 3. | bio je pregovarao |
| množina | |
| 1. | bili smo pregovarali |
| 2. | bili ste pregovarali |
| 3. | bili su pregovarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pregovaraj |
| množina | |
| 1. | pregovarajmo |
| 2. | pregovarajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pregovarajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pregovarao, pregovarala, pregovaralo | |
| pregovarali, pregovarale, pregovarala | |
Definicija
voditi pregovore
Etimologija
✧ vidi prȅgovōri
