predvíđati
predvíđati (što) nesvrš. 〈prez. prèdvīđām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| predviđati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | predviđam |
| 2. | predviđaš |
| 3. | predviđa |
| množina | |
| 1. | predviđamo |
| 2. | predviđate |
| 3. | predviđaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | predviđat ću |
| 2. | predviđat ćeš |
| 3. | predviđat će |
| množina | |
| 1. | predviđat ćemo |
| 2. | predviđat ćete |
| 3. | predviđat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | predviđah |
| 2. | predviđaše |
| 3. | predviđaše |
| množina | |
| 1. | predviđasmo |
| 2. | predviđaste |
| 3. | predviđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | predviđao sam |
| 2. | predviđao si |
| 3. | predviđao je |
| množina | |
| 1. | predviđali smo |
| 2. | predviđali ste |
| 3. | predviđali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam predviđao |
| 2. | bio si predviđao |
| 3. | bio je predviđao |
| množina | |
| 1. | bili smo predviđali |
| 2. | bili ste predviđali |
| 3. | bili su predviđali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | predviđaj |
| množina | |
| 1. | predviđajmo |
| 2. | predviđajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| predviđajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| predviđao, predviđala, predviđalo | |
| predviđali, predviđale, predviđala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| predviđan, predviđana, predviđano | |
| predviđani, predviđane, predviđana | |
Etimologija
✧ vidi prèdvidjeti
