pribívati
pribívati (gdje, čemu) nesvrš. 〈prez. prìbīvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pribivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pribivam |
| 2. | pribivaš |
| 3. | pribiva |
| množina | |
| 1. | pribivamo |
| 2. | pribivate |
| 3. | pribivaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pribivat ću |
| 2. | pribivat ćeš |
| 3. | pribivat će |
| množina | |
| 1. | pribivat ćemo |
| 2. | pribivat ćete |
| 3. | pribivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pribivah |
| 2. | pribivaše |
| 3. | pribivaše |
| množina | |
| 1. | pribivasmo |
| 2. | pribivaste |
| 3. | pribivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pribivao sam |
| 2. | pribivao si |
| 3. | pribivao je |
| množina | |
| 1. | pribivali smo |
| 2. | pribivali ste |
| 3. | pribivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pribivao |
| 2. | bio si pribivao |
| 3. | bio je pribivao |
| množina | |
| 1. | bili smo pribivali |
| 2. | bili ste pribivali |
| 3. | bili su pribivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pribivaj |
| množina | |
| 1. | pribivajmo |
| 2. | pribivajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pribivajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pribivao, pribivala, pribivalo | |
| pribivali, pribivale, pribivala | |
Definicija
knjiš. retor. prisustvovati čemu bez aktivnog sudjelovanja, biti prisutan, biti nazočan, biti (na nekom mjestu) [pribivati sjednici; pribivati konferenciji; ondje je pribivao i on]
