prèzirati
prèzirati (koga, što) nesvrš. 〈prez. prèzirēm, pril. sad. prèzirūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prezirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | prezirem |
2. | prezireš |
3. | prezire |
množina | |
1. | preziremo |
2. | prezirete |
3. | preziru |
futur | |
jednina | |
1. | prezirat ću |
2. | prezirat ćeš |
3. | prezirat će |
množina | |
1. | prezirat ćemo |
2. | prezirat ćete |
3. | prezirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | prezirah |
2. | preziraše |
3. | preziraše |
množina | |
1. | prezirasmo |
2. | preziraste |
3. | prezirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | prezirao sam |
2. | prezirao si |
3. | prezirao je |
množina | |
1. | prezirali smo |
2. | prezirali ste |
3. | prezirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prezirao |
2. | bio si prezirao |
3. | bio je prezirao |
množina | |
1. | bili smo prezirali |
2. | bili ste prezirali |
3. | bili su prezirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | preziri |
množina | |
1. | prezirimo |
2. | prezirite |
glagolski prilog sadašnji | |
prezirući | |
glagolski pridjev aktivni | |
prezirao, prezirala, preziralo | |
prezirali, prezirale, prezirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
preziran, prezirana, prezirano | |
prezirani, prezirane, prezirana |