prezalogájiti
prezalogájiti (što) svrš. 〈prez. prezalògājīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. prezalogájio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prezalogajiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prezalogajim |
2. | prezalogajiš |
3. | prezalogaji |
množina | |
1. | prezalogajimo |
2. | prezalogajite |
3. | prezalogaje |
futur | |
jednina | |
1. | prezalogajit ću |
2. | prezalogajit ćeš |
3. | prezalogajit će |
množina | |
1. | prezalogajit ćemo |
2. | prezalogajit ćete |
3. | prezalogajit će |
aorist | |
jednina | |
1. | prezalogajih |
2. | prezalogaji |
3. | prezalogaji |
množina | |
1. | prezalogajismo |
2. | prezalogajiste |
3. | prezalogajiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prezalogajio sam |
2. | prezalogajio si |
3. | prezalogajio je |
množina | |
1. | prezalogajili smo |
2. | prezalogajili ste |
3. | prezalogajili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prezalogajio |
2. | bio si prezalogajio |
3. | bio je prezalogajio |
množina | |
1. | bili smo prezalogajili |
2. | bili ste prezalogajili |
3. | bili su prezalogajili |
imperativ | |
jednina | |
2. | prezalogaji |
množina | |
1. | prezalogajimo |
2. | prezalogajite |
glagolski prilog prošli | |
prezalogajivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prezalogajio, prezalogajila, prezalogajilo | |
prezalogajili, prezalogajile, prezalogajila |