bȅskonačno
bȅskonačno pril.
Definicija
| 1. | po broju, vremenu ili veličini bez kraja; bezbrojno, beskrajno |
| 2. | preko svake mjere, pretjerano dugo ili mnogo [beskonačno se svađaju] |
Etimologija
✧ vidi bȅskonačan
