preòbūći
preòbūći (se) svrš. 〈prez. preobúčēm (se), pril. pr. preòbūkāvši (se), imp. preobúci (se), prid. trp. preobùčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
preobući | |
prezent | |
jednina | |
1. | preobučem |
2. | preobučeš |
3. | preobuče |
množina | |
1. | preobučemo |
2. | preobučete |
3. | preobuku |
futur | |
jednina | |
1. | preobući ću |
2. | preobući ćeš |
3. | preobući će |
množina | |
1. | preobući ćemo |
2. | preobući ćete |
3. | preobući će |
aorist | |
jednina | |
1. | preobukoh |
2. | preobuče |
3. | preobuče |
množina | |
1. | preobukosmo |
2. | preobukoste |
3. | preobukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | preobukao sam |
2. | preobukao si |
3. | preobukao je |
množina | |
1. | preobukli smo |
2. | preobukli ste |
3. | preobukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam preobukao |
2. | bio si preobukao |
3. | bio je preobukao |
množina | |
1. | bili smo preobukli |
2. | bili ste preobukli |
3. | bili su preobukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | preobuci |
množina | |
1. | preobucimo |
2. | preobucite |
glagolski prilog prošli | |
preobukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
preobukao, preobukla, preobuklo | |
preobukli, preobukle, preobukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
preobučen, preobučena, preobučeno | |
preobučeni, preobučene, preobučena |