prèpirati se
prèpirati se nesvrš. 〈prez. prèpirēm se, pril. sad. prèpirūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prepirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | prepirem |
2. | prepireš |
3. | prepire |
množina | |
1. | prepiremo |
2. | prepirete |
3. | prepiru |
futur | |
jednina | |
1. | prepirat ću |
2. | prepirat ćeš |
3. | prepirat će |
množina | |
1. | prepirat ćemo |
2. | prepirat ćete |
3. | prepirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | prepirah |
2. | prepiraše |
3. | prepiraše |
množina | |
1. | prepirasmo |
2. | prepiraste |
3. | prepirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | prepirao sam |
2. | prepirao si |
3. | prepirao je |
množina | |
1. | prepirali smo |
2. | prepirali ste |
3. | prepirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prepirao |
2. | bio si prepirao |
3. | bio je prepirao |
množina | |
1. | bili smo prepirali |
2. | bili ste prepirali |
3. | bili su prepirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | prepiri |
množina | |
1. | prepirimo |
2. | prepirite |
glagolski prilog sadašnji | |
prepirući | |
glagolski pridjev aktivni | |
prepirao, prepirala, prepiralo | |
prepirali, prepirale, prepirala |