presàviti
presàviti svrš. 〈prez. prȅsavijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. presavìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| presaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | presavijem |
| 2. | presaviješ |
| 3. | presavije |
| množina | |
| 1. | presavijemo |
| 2. | presavijete |
| 3. | presaviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | presavit ću |
| 2. | presavit ćeš |
| 3. | presavit će |
| množina | |
| 1. | presavit ćemo |
| 2. | presavit ćete |
| 3. | presavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | presavih |
| 2. | presavi |
| 3. | presavi |
| množina | |
| 1. | presavismo |
| 2. | presaviste |
| 3. | presaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | presavio sam |
| 2. | presavio si |
| 3. | presavio je |
| množina | |
| 1. | presavili smo |
| 2. | presavili ste |
| 3. | presavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam presavio |
| 2. | bio si presavio |
| 3. | bio je presavio |
| množina | |
| 1. | bili smo presavili |
| 2. | bili ste presavili |
| 3. | bili su presavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | presavij |
| množina | |
| 1. | presavijmo |
| 2. | presavijte |
| glagolski prilog prošli | |
| presavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| presavio, presavila, presavilo | |
| presavili, presavile, presavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| presavijen / presavit, presavijena / presavita, presavijeno / presavito | |
| presavijeni / presaviti, presavijene / presavite, presavijena / presavita | |
Definicija
| 1. | (što) saviti tako da bude dvostruko, jedan dio preko drugoga |
| 2. | (se) a. saviti se preko čega b. saviti vrat, leđa; pognuti se c. pren. pejor. pokoriti se, podčiniti se |
Etimologija
✧ pre-1 + v. saviti
