prestàjati
prestàjati (, što) svrš. 〈prez. prestòjīm, pril. pr. -āvši, prid. rad. prestàjao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prestajati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prestojim |
| 2. | prestojiš |
| 3. | prestoji |
| množina | |
| 1. | prestojimo |
| 2. | prestojite |
| 3. | prestoje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prestajat ću |
| 2. | prestajat ćeš |
| 3. | prestajat će |
| množina | |
| 1. | prestajat ćemo |
| 2. | prestajat ćete |
| 3. | prestajat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prestajah |
| 2. | prestaja |
| 3. | prestaja |
| množina | |
| 1. | prestajasmo |
| 2. | prestajaste |
| 3. | prestajaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prestajao sam |
| 2. | prestajao si |
| 3. | prestajao je |
| množina | |
| 1. | prestajali smo |
| 2. | prestajali ste |
| 3. | prestajali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prestajao |
| 2. | bio si prestajao |
| 3. | bio je prestajao |
| množina | |
| 1. | bili smo prestajali |
| 2. | bili ste prestajali |
| 3. | bili su prestajali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prestoj |
| množina | |
| 1. | prestojmo |
| 2. | prestojte |
| glagolski prilog prošli | |
| prestajavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prestajao, prestajala, prestajalo | |
| prestajali, prestajale, prestajala | |
Definicija
stojeći provesti cijelo vrijeme dok nešto traje [prestajati predstavu], opr. prosjediti
