prevlađívati
prevlađívati (što, ) nesvrš. 〈prez. prevlàđujēm, pril. sad. prevlàđujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prevlađivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | prevlađujem |
2. | prevlađuješ |
3. | prevlađuje |
množina | |
1. | prevlađujemo |
2. | prevlađujete |
3. | prevlađuju |
futur | |
jednina | |
1. | prevlađivat ću |
2. | prevlađivat ćeš |
3. | prevlađivat će |
množina | |
1. | prevlađivat ćemo |
2. | prevlađivat ćete |
3. | prevlađivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | prevlađivah |
2. | prevlađivaše |
3. | prevlađivaše |
množina | |
1. | prevlađivasmo |
2. | prevlađivaste |
3. | prevlađivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | prevlađivao sam |
2. | prevlađivao si |
3. | prevlađivao je |
množina | |
1. | prevlađivali smo |
2. | prevlađivali ste |
3. | prevlađivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prevlađivao |
2. | bio si prevlađivao |
3. | bio je prevlađivao |
množina | |
1. | bili smo prevlađivali |
2. | bili ste prevlađivali |
3. | bili su prevlađivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | prevlađuj |
množina | |
1. | prevlađujmo |
2. | prevlađujte |
glagolski prilog sadašnji | |
prevlađujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
prevlađivao, prevlađivala, prevlađivalo | |
prevlađivali, prevlađivale, prevlađivala |