prèvirati
prèvirati nesvrš. 〈prez. -rēm, pril. sad. -rūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
previrati | |
prezent | |
jednina | |
1. | previrem |
2. | previreš |
3. | previre |
množina | |
1. | previremo |
2. | previrete |
3. | previru |
futur | |
jednina | |
1. | previrat ću |
2. | previrat ćeš |
3. | previrat će |
množina | |
1. | previrat ćemo |
2. | previrat ćete |
3. | previrat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | previrah |
2. | previraše |
3. | previraše |
množina | |
1. | previrasmo |
2. | previraste |
3. | previrahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | previrao sam |
2. | previrao si |
3. | previrao je |
množina | |
1. | previrali smo |
2. | previrali ste |
3. | previrali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam previrao |
2. | bio si previrao |
3. | bio je previrao |
množina | |
1. | bili smo previrali |
2. | bili ste previrali |
3. | bili su previrali |
imperativ | |
jednina | |
2. | previri |
množina | |
1. | previrimo |
2. | previrite |
glagolski prilog sadašnji | |
previrući | |
glagolski pridjev aktivni | |
previrao, previrala, previralo | |
previrali, previrale, previrala |