prèviti
prèviti svrš. 〈prez. prȅvijēm, pril. pr. -īvši, imp. prèvīj, prid. trp. prevìjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
previti | |
prezent | |
jednina | |
1. | previjem |
2. | previješ |
3. | previje |
množina | |
1. | previjemo |
2. | previjete |
3. | previju |
futur | |
jednina | |
1. | previt ću |
2. | previt ćeš |
3. | previt će |
množina | |
1. | previt ćemo |
2. | previt ćete |
3. | previt će |
aorist | |
jednina | |
1. | previh |
2. | previ |
3. | previ |
množina | |
1. | prevismo |
2. | previste |
3. | previše |
perfekt | |
jednina | |
1. | previo sam |
2. | previo si |
3. | previo je |
množina | |
1. | previli smo |
2. | previli ste |
3. | previli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam previo |
2. | bio si previo |
3. | bio je previo |
množina | |
1. | bili smo previli |
2. | bili ste previli |
3. | bili su previli |
imperativ | |
jednina | |
2. | previj |
množina | |
1. | previjmo |
2. | previjte |
glagolski prilog prošli | |
previvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
previo, previla, previlo | |
previli, previle, previla | |
glagolski pridjev pasivni | |
previjen / previt, previjena / previta, previjeno / previto | |
previjeni / previti, previjene / previte, previjena / previta |
1. | (što) a. saviti, presaviti [previti list papira] b. dati čemu oblik luka ili ugla; saviti |
2. | (koga, što) metnuti zavoj (na ranu) |
3. | a. (koga) ponovo zaviti, promijeniti zavoj b. promijeniti djetetu pelene |
4. | (se) saviti, pognuti se tijelom |