preváliti
preváliti svrš. 〈prez. prèvālīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèvāljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prevaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prevalim |
| 2. | prevališ |
| 3. | prevali |
| množina | |
| 1. | prevalimo |
| 2. | prevalite |
| 3. | prevale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prevalit ću |
| 2. | prevalit ćeš |
| 3. | prevalit će |
| množina | |
| 1. | prevalit ćemo |
| 2. | prevalit ćete |
| 3. | prevalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prevalih |
| 2. | prevali |
| 3. | prevali |
| množina | |
| 1. | prevalismo |
| 2. | prevaliste |
| 3. | prevališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prevalio sam |
| 2. | prevalio si |
| 3. | prevalio je |
| množina | |
| 1. | prevalili smo |
| 2. | prevalili ste |
| 3. | prevalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prevalio |
| 2. | bio si prevalio |
| 3. | bio je prevalio |
| množina | |
| 1. | bili smo prevalili |
| 2. | bili ste prevalili |
| 3. | bili su prevalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prevali |
| množina | |
| 1. | prevalimo |
| 2. | prevalite |
| glagolski prilog prošli | |
| prevalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prevalio, prevalila, prevalilo | |
| prevalili, prevalile, prevalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prevaljen, prevaljena, prevaljeno | |
| prevaljeni, prevaljene, prevaljena | |
Definicija
| 1. | (što, se) a. oboriti na jednu stranu ono što pada u cjelini [prevaliti stup; prevaliti stablo; prevalio se stup]; obaliti, svaliti (se) b. prijeći hodajući ili vozeći se veću udaljenost [prevaliti deset kilometara] |
| 2. | razg. navršiti određen broj godina [prevaliti četrdesetu] |
Frazeologija
⃟ prevaliti preko glave izdržati, podnijeti, preživjeti što neugodno, mučno;
prevaliti preko jezika (zuba) jedva, s mukom izgovoriti što
prevaliti preko jezika (zuba) jedva, s mukom izgovoriti što
Etimologija
✧ pre-1 + v. váljati
