preùraniti
preùraniti () svrš. 〈prez. preùranīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. preùranio, prid. trp. preùranjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
preuraniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | preuranim |
2. | preuraniš |
3. | preurani |
množina | |
1. | preuranimo |
2. | preuranite |
3. | preurane |
futur | |
jednina | |
1. | preuranit ću |
2. | preuranit ćeš |
3. | preuranit će |
množina | |
1. | preuranit ćemo |
2. | preuranit ćete |
3. | preuranit će |
aorist | |
jednina | |
1. | preuranih |
2. | preurani |
3. | preurani |
množina | |
1. | preuranismo |
2. | preuraniste |
3. | preuraniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | preuranio sam |
2. | preuranio si |
3. | preuranio je |
množina | |
1. | preuranili smo |
2. | preuranili ste |
3. | preuranili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam preuranio |
2. | bio si preuranio |
3. | bio je preuranio |
množina | |
1. | bili smo preuranili |
2. | bili ste preuranili |
3. | bili su preuranili |
imperativ | |
jednina | |
2. | preurani |
množina | |
1. | preuranimo |
2. | preuranite |
glagolski prilog prošli | |
preuranivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
preuranio, preuranila, preuranilo | |
preuranili, preuranile, preuranila |