prìteći
prìteći () svrš. 〈prez. pritèčēm/prìteknēm, pril. pr. prìtekāvši, prid. rad. prìtekao/prìtekla ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
priteći | |
prezent | |
jednina | |
1. | priteknem / pritečem |
2. | pritekneš / pritečeć |
3. | pritekne / priteče |
množina | |
1. | priteknemo / pritečemo |
2. | priteknete / pritečete |
3. | priteknu / priteku |
futur | |
jednina | |
1. | priteći ću |
2. | priteći ćeš |
3. | priteći će |
množina | |
1. | priteći ćemo |
2. | priteći ćete |
3. | priteći će |
aorist | |
jednina | |
1. | pritekoh |
2. | priteče |
3. | priteče |
množina | |
1. | pritekosmo |
2. | pritekoste |
3. | pritekoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pritekao sam |
2. | pritekao si |
3. | pritekao je |
množina | |
1. | pritekli smo |
2. | pritekli ste |
3. | pritekli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pritekao |
2. | bio si pritekao |
3. | bio je pritekao |
množina | |
1. | bili smo pritekli |
2. | bili ste pritekli |
3. | bili su pritekli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pritekni / priteci |
množina | |
1. | priteknimo / pritecimo |
2. | priteknite / pritecite |
glagolski prilog prošli | |
pritekavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pritekao, pritekla, priteklo | |
pritekli, pritekle, pritekla | |
glagolski pridjev pasivni | |
pritečen, pritečena, pritečeno | |
pritečeni, pritečene, pritečena |
1. | priliti se (o vodi koja teče) |
2. | (komu) pritrčati, dohrliti |