prìspjeti
prìspjeti svrš. () 〈prez. prȉspijēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. prìspio/prìspjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prispjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prispijem |
| 2. | prispiješ |
| 3. | prispije |
| množina | |
| 1. | prispijemo |
| 2. | prispijete |
| 3. | prispiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prispjet ću |
| 2. | prispjet ćeš |
| 3. | prispjet će |
| množina | |
| 1. | prispjet ćemo |
| 2. | prispjet ćete |
| 3. | prispjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prispjeh |
| 2. | prispje |
| 3. | prispje |
| množina | |
| 1. | prispjesmo |
| 2. | prispjeste |
| 3. | prispješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prispio sam |
| 2. | prispio si |
| 3. | prispio je |
| množina | |
| 1. | prispjeli smo |
| 2. | prispjeli ste |
| 3. | prispjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prispio |
| 2. | bio si prispio |
| 3. | bio je prispio |
| množina | |
| 1. | bili smo prispjeli |
| 2. | bili ste prispjeli |
| 3. | bili su prispjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prispij |
| množina | |
| 1. | prispijmo |
| 2. | prispijte |
| glagolski prilog prošli | |
| prispjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prispio, prispjela, prispjelo | |
| prispjeli, prispjele, prispjela | |
Definicija
| 1. | doći, stići, pristići |
| 2. | dospjeti, sazreti (o voću, povrću) |
Etimologija
✧ pri- + prasl. *spěti: žuriti se, uspjeti (rus. spet', češ. spěti)
