Hrvatski jezični portal

bešamȅl

bešamȅl m

Definicija
kulin. gusti, bijeli umak od maslaca, brašna i mlijeka (ili netučenog slatkog vrhnja)
Etimologija
fr. béchamel, prema imenu majordomusa na dvoru Luja XIV, Louis Marquis de Béchamela, koji ga je izmislio