prigušívati
prigušívati (što) nesvrš. 〈prez. prigùšujēm, pril. sad. prigùšujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prigušivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prigušujem |
| 2. | prigušuješ |
| 3. | prigušuje |
| množina | |
| 1. | prigušujemo |
| 2. | prigušujete |
| 3. | prigušuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prigušivat ću |
| 2. | prigušivat ćeš |
| 3. | prigušivat će |
| množina | |
| 1. | prigušivat ćemo |
| 2. | prigušivat ćete |
| 3. | prigušivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prigušivah |
| 2. | prigušivaše |
| 3. | prigušivaše |
| množina | |
| 1. | prigušivasmo |
| 2. | prigušivaste |
| 3. | prigušivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prigušivao sam |
| 2. | prigušivao si |
| 3. | prigušivao je |
| množina | |
| 1. | prigušivali smo |
| 2. | prigušivali ste |
| 3. | prigušivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prigušivao |
| 2. | bio si prigušivao |
| 3. | bio je prigušivao |
| množina | |
| 1. | bili smo prigušivali |
| 2. | bili ste prigušivali |
| 3. | bili su prigušivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prigušuj |
| množina | |
| 1. | prigušujmo |
| 2. | prigušujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prigušujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prigušivao, prigušivala, prigušivalo | |
| prigušivali, prigušivale, prigušivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prigušivan, prigušivana, prigušivano | |
| prigušivani, prigušivane, prigušivana | |
Etimologija
✧ vidi prigúšiti
