prijateljèvati
prijateljèvati (s kim) nesvrš. 〈prez. prijatèljujēm, pril. sad. prijatèljujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prijateljevati | |
prezent | |
jednina | |
1. | prijateljujem |
2. | prijateljuješ |
3. | prijateljuje |
množina | |
1. | prijateljujemo |
2. | prijateljujete |
3. | prijateljuju |
futur | |
jednina | |
1. | prijateljevat ću |
2. | prijateljevat ćeš |
3. | prijateljevat će |
množina | |
1. | prijateljevat ćemo |
2. | prijateljevat ćete |
3. | prijateljevat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | prijateljevah |
2. | prijateljevaše |
3. | prijateljevaše |
množina | |
1. | prijateljevasmo |
2. | prijateljevaste |
3. | prijateljevahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | prijateljevao sam |
2. | prijateljevao si |
3. | prijateljevao je |
množina | |
1. | prijateljevali smo |
2. | prijateljevali ste |
3. | prijateljevali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prijateljevao |
2. | bio si prijateljevao |
3. | bio je prijateljevao |
množina | |
1. | bili smo prijateljevali |
2. | bili ste prijateljevali |
3. | bili su prijateljevali |
imperativ | |
jednina | |
2. | prijateljuj |
množina | |
1. | prijateljujmo |
2. | prijateljujte |
glagolski prilog sadašnji | |
prijateljujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
prijateljevao, prijateljevala, prijateljevalo | |
prijateljevali, prijateljevale, prijateljevala |