pričúvati
pričúvati svrš. 〈prez. prìčūvām, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìčūvān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pričuvati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pričuvam |
| 2. | pričuvaš |
| 3. | pričuva |
| množina | |
| 1. | pričuvamo |
| 2. | pričuvate |
| 3. | pričuvaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pričuvat ću |
| 2. | pričuvat ćeš |
| 3. | pričuvat će |
| množina | |
| 1. | pričuvat ćemo |
| 2. | pričuvat ćete |
| 3. | pričuvat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pričuvah |
| 2. | pričuva |
| 3. | pričuva |
| množina | |
| 1. | pričuvasmo |
| 2. | pričuvaste |
| 3. | pričuvaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pričuvao sam |
| 2. | pričuvao si |
| 3. | pričuvao je |
| množina | |
| 1. | pričuvali smo |
| 2. | pričuvali ste |
| 3. | pričuvali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pričuvao |
| 2. | bio si pričuvao |
| 3. | bio je pričuvao |
| množina | |
| 1. | bili smo pričuvali |
| 2. | bili ste pričuvali |
| 3. | bili su pričuvali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pričuvaj |
| množina | |
| 1. | pričuvajmo |
| 2. | pričuvajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pričuvavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pričuvao, pričuvala, pričuvalo | |
| pričuvali, pričuvale, pričuvala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pričuvan, pričuvana, pričuvano | |
| pričuvani, pričuvane, pričuvana | |
Definicija
| 1. | (koga, što) sačuvati kao zalihu, rezervu |
| 2. | čuvati neko vrijeme [pričuvati dijete] |
| 3. | (se) pripaziti na sebe |
| 4. | (se) (čega) ustegnuti se, uzdržati se [pričuvati se napora] |
Etimologija
✧ pri- + v. čuvati
