prȉnc
prȉnc m 〈N mn prìnčevi, G prìnčēvā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | princ |
| G | princa |
| D | princu |
| A | princa |
| V | prinče |
| L | princu |
| I | princem |
| množina | |
| N | prinčevi |
| G | prinčeva |
| D | prinčevima |
| A | prinčeve |
| V | prinčevi |
| L | prinčevima |
| I | prinčevima |
Definicija
naslov muškog člana vladarske obitelji, ob. kraljev sin (ili nećak)
Sintagma
∆ princ karnevala lutak koji se nosi u karnevalskoj povorci i spaljuje posljednjeg dana poklada
Frazeologija
⃟ (ostavi, pusti ga) nije princ (kad tko, ob. majka pretjerano uslužno dvori muško dijete, npr. za stolom, omogućuje mu da bude gotovan);
princ iz bajke muškarac što ga djevojke zamišljaju kao idealnog budućeg supruga [princ na bijelom konju]
princ iz bajke muškarac što ga djevojke zamišljaju kao idealnog budućeg supruga [princ na bijelom konju]
Etimologija
✧ njem. Prinz ← lat. princeps: prvi, glavni
