prìmjeriti
prìmjeriti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìmjeren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| primjeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | primjerim |
| 2. | primjeriš |
| 3. | primjeri |
| množina | |
| 1. | primjerimo |
| 2. | primjerite |
| 3. | primjere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | primjerit ću |
| 2. | primjerit ćeš |
| 3. | primjerit će |
| množina | |
| 1. | primjerit ćemo |
| 2. | primjerit ćete |
| 3. | primjerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | primjerih |
| 2. | primjeri |
| 3. | primjeri |
| množina | |
| 1. | primjerismo |
| 2. | primjeriste |
| 3. | primjeriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | primjerio sam |
| 2. | primjerio si |
| 3. | primjerio je |
| množina | |
| 1. | primjerili smo |
| 2. | primjerili ste |
| 3. | primjerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam primjerio |
| 2. | bio si primjerio |
| 3. | bio je primjerio |
| množina | |
| 1. | bili smo primjerili |
| 2. | bili ste primjerili |
| 3. | bili su primjerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | primjeri |
| množina | |
| 1. | primjerimo |
| 2. | primjerite |
| glagolski prilog prošli | |
| primjerivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| primjerio, primjerila, primjerilo | |
| primjerili, primjerile, primjerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| primjeren, primjerena, primjereno | |
| primjereni, primjerene, primjerena | |
Definicija
prilagoditi (čemu)
Etimologija
✧ vidi prímjer
