primámiti
primámiti (koga, što) svrš. 〈prez. prìmāmīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìmāmljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| primamiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | primamim |
| 2. | primamiš |
| 3. | primami |
| množina | |
| 1. | primamimo |
| 2. | primamite |
| 3. | primame |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | primamit ću |
| 2. | primamit ćeš |
| 3. | primamit će |
| množina | |
| 1. | primamit ćemo |
| 2. | primamit ćete |
| 3. | primamit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | primamih |
| 2. | primami |
| 3. | primami |
| množina | |
| 1. | primamismo |
| 2. | primamiste |
| 3. | primamiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | primamio sam |
| 2. | primamio si |
| 3. | primamio je |
| množina | |
| 1. | primamili smo |
| 2. | primamili ste |
| 3. | primamili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam primamio |
| 2. | bio si primamio |
| 3. | bio je primamio |
| množina | |
| 1. | bili smo primamili |
| 2. | bili ste primamili |
| 3. | bili su primamili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | primami |
| množina | |
| 1. | primamimo |
| 2. | primamite |
| glagolski prilog prošli | |
| primamivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| primamio, primamila, primamilo | |
| primamili, primamile, primamila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| primamljen, primamljena, primamljeno | |
| primamljeni, primamljene, primamljena | |
Definicija
učiniti mamljenjem da dođe u blizinu, usp. mamiti
Etimologija
✧ pri- + v. mamiti
