Hrvatski jezični portal

prilijépiti

prilijépiti (što, se) svrš.prez. prìlijēpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìlijēpljen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
prilijepiti
 
prezent
jednina
1. prilijepim
2. prilijepiš
3. prilijepi
množina
1. prilijepimo
2. prilijepite
3. prilijepe
 
futur
jednina
1. prilijepit ću
2. prilijepit ćeš
3. prilijepit će
množina
1. prilijepit ćemo
2. prilijepit ćete
3. prilijepit će
 
aorist
jednina
1. prilijepih
2. prilijepi
3. prilijepi
množina
1. prilijepismo
2. prilijepiste
3. prilijepiše
 
perfekt
jednina
1. prilijepio sam
2. prilijepio si
3. prilijepio je
množina
1. prilijepili smo
2. prilijepili ste
3. prilijepili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam prilijepio
2. bio si prilijepio
3. bio je prilijepio
množina
1. bili smo prilijepili
2. bili ste prilijepili
3. bili su prilijepili
 
imperativ
jednina
2. prilijepi
množina
1. prilijepimo
2. prilijepite
 
glagolski prilog prošli
prilijepivši
 
glagolski pridjev aktivni
prilijepio, prilijepila, prilijepilo
prilijepili, prilijepile, prilijepila
 
glagolski pridjev pasivni
prilijepljen, prilijepljena, prilijepljeno
prilijepljeni, prilijepljene, prilijepljena
Definicija
1. a. pričvrstiti što ljepilom na što [prilijepiti plakat na zid] b. pričvrstiti na površinu ono što se lijepi [prilijepiti traku]
2. pren. a. dati, dodati (svojstvo, nadimak) b. dodati uz izmišljenu krivnju, klevetu itd.; oklevetati
3. (se uz koga) nametnuti se
Frazeologija
jezik mu (joj) se prilijepio za zube prestao je govoriti, zanijemio je;
prilijepio mu se trbuh, za leđa vrlo je mršav ili gladan;
prilijepiti se uz koga (kao čičak, krpelj, za stopalo, uz pete) čvrsto se prihvatiti koga, privezati se uz koga;
prilijepiti se uz svaku suknju biti ženskar;
prilijepiti šamar (ćušku, zaušnicu) ošamariti (ćušnuti)
Etimologija
✧ pri- + v. lijepiti