primijéniti
primijéniti (što) svrš. 〈prez. prìmijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìmijēnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| primijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | primijenim |
| 2. | primijeniš |
| 3. | primijeni |
| množina | |
| 1. | primijenimo |
| 2. | primijenite |
| 3. | primijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | primijenit ću |
| 2. | primijenit ćeš |
| 3. | primijenit će |
| množina | |
| 1. | primijenit ćemo |
| 2. | primijenit ćete |
| 3. | primijenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | primijenih |
| 2. | primijeni |
| 3. | primijeni |
| množina | |
| 1. | primijenismo |
| 2. | primijeniste |
| 3. | primijeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | primijenio sam |
| 2. | primijenio si |
| 3. | primijenio je |
| množina | |
| 1. | primijenili smo |
| 2. | primijenili ste |
| 3. | primijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam primijenio |
| 2. | bio si primijenio |
| 3. | bio je primijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo primijenili |
| 2. | bili ste primijenili |
| 3. | bili su primijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | primijeni |
| množina | |
| 1. | primijenimo |
| 2. | primijenite |
| glagolski prilog prošli | |
| primijenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| primijenio, primijenila, primijenilo | |
| primijenili, primijenile, primijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| primijenjen, primijenjena, primijenjeno | |
| primijenjeni, primijenjene, primijenjena | |
Definicija
| 1. | a. uvesti u upotrebu; upotrijebiti, iskoristiti [primijeniti novu tehniku] b. (na koga) protegnuti, proširiti upotrebu na koga [primijeniti na druge] |
| 2. | provesti u djelo; ostvariti [primijeniti u praksi] |
