Hrvatski jezični portal

príručan

príručan prid.odr. -čnī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N priručan
G priručna
D priručnu
A priručna / priručan
V priručni
L priručnu
I priručnim
množina
N priručni
G priručnih
D priručnim / priručnima
A priručne
V priručni
L priručnim / priručnima
I priručnim / priručnima
 
srednji rod
jednina
N priručno
G priručna
D priručnu
A priručno
V priručno
L priručnu
I priručnim
množina
N priručna
G priručnih
D priručnim / priručnima
A priručna
V priručna
L priručnim / priručnima
I priručnim / priručnima
 
ženski rod
jednina
N priručna
G priručne
D priručnoj
A priručnu
V priručna
L priručnoj
I priručnom
množina
N priručne
G priručnih
D priručnim / priručnima
A priručne
V priručne
L priručnim / priručnima
I priručnim / priručnima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N priručni
G priručnog / priručnoga
D priručnom / priručnome / priručnomu
A priručnog / priručni
V priručni
L priručnom / priručnome / priručnomu
I priručnim
množina
N priručni
G priručnih
D priručnim / priručnima
A priručne
V priručni
L priručnim / priručnima
I priručnim / priručnima
 
srednji rod
jednina
N priručno
G priručnog / priručnoga
D priručnom / priručnome / priručnomu
A priručno
V priručno
L priručnom / priručnome / priručnomu
I priručnim
množina
N priručna
G priručnih
D priručnim / priručnima
A priručna
V priručna
L priručnim / priručnima
I priručnim / priručnima
 
ženski rod
jednina
N priručna
G priručne
D priručnoj
A priručnu
V priručna
L priručnoj
I priručnom
množina
N priručne
G priručnih
D priručnim / priručnima
A priručne
V priručne
L priručnim / priručnima
I priručnim / priručnima
Definicija
1. koji je pri ruci [priručna biblioteka]
2. koji služi kao pomoćno sredstvo [priručni alat]
Etimologija
✧ pri- + v. ruka