prìpjevati
prìpjevati svrš. 〈prez. prìpjevām, pril. pr. -āvši, prid. rad. prìpjevao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pripjevati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pripjevam |
2. | pripjevaš |
3. | pripjeva |
množina | |
1. | pripjevamo |
2. | pripjevate |
3. | pripjevaju |
futur | |
jednina | |
1. | pripjevat ću |
2. | pripjevat ćeš |
3. | pripjevat će |
množina | |
1. | pripjevat ćemo |
2. | pripjevat ćete |
3. | pripjevat će |
aorist | |
jednina | |
1. | pripjevah |
2. | pripjevaše |
3. | pripjevaše |
množina | |
1. | pripjevasmo |
2. | pripjevaste |
3. | pripjevahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pripjevao sam |
2. | pripjevao si |
3. | pripjevao je |
množina | |
1. | pripjevali smo |
2. | pripjevali ste |
3. | pripjevali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pripjevao |
2. | bio si pripjevao |
3. | bio je pripjevao |
množina | |
1. | bili smo pripjevali |
2. | bili ste pripjevali |
3. | bili su pripjevali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pripjevaj |
množina | |
1. | pripjevajmo |
2. | pripjevajte |
glagolski prilog prošli | |
pripjevajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pripjevao, pripjevala, pripjevalo | |
pripjevali, pripjevale, pripjevala |