pripetávati
pripetávati nesvrš. 〈prez. pripètāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pripetavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pripetavam |
2. | pripetavaš |
3. | pripetava |
množina | |
1. | pripetavamo |
2. | pripetavate |
3. | pripetavaju |
futur | |
jednina | |
1. | pripetavat ću |
2. | pripetavat ćeš |
3. | pripetavat će |
množina | |
1. | pripetavat ćemo |
2. | pripetavat ćete |
3. | pripetavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pripetavah |
2. | pripetavaše |
3. | pripetavaše |
množina | |
1. | pripetavasmo |
2. | pripetavaste |
3. | pripetavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pripetavao sam |
2. | pripetavao si |
3. | pripetavao je |
množina | |
1. | pripetavali smo |
2. | pripetavali ste |
3. | pripetavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pripetavao |
2. | bio si pripetavao |
3. | bio je pripetavao |
množina | |
1. | bili smo pripetavali |
2. | bili ste pripetavali |
3. | bili su pripetavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pripetavaj |
množina | |
1. | pripetavajmo |
2. | pripetavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pripetavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pripetavao, pripetavala, pripetavalo | |
pripetavali, pripetavale, pripetavala |
1. | (što, što komu), v. pripetati |
2. | (se, se s kim), v. pripetati (2) |
3. | (), v. pripetavanje |