pripájati
pripájati (što, se) nesvrš. 〈prez. prìpājām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pripajati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pripajam |
| 2. | pripajaš |
| 3. | pripaja |
| množina | |
| 1. | pripajamo |
| 2. | pripajate |
| 3. | pripajaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pripajat ću |
| 2. | pripajat ćeš |
| 3. | pripajat će |
| množina | |
| 1. | pripajat ćemo |
| 2. | pripajat ćete |
| 3. | pripajat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pripajah |
| 2. | pripajaše |
| 3. | pripajaše |
| množina | |
| 1. | pripajasmo |
| 2. | pripajaste |
| 3. | pripajahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pripajao sam |
| 2. | pripajao si |
| 3. | pripajao je |
| množina | |
| 1. | pripajali smo |
| 2. | pripajali ste |
| 3. | pripajali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pripajao |
| 2. | bio si pripajao |
| 3. | bio je pripajao |
| množina | |
| 1. | bili smo pripajali |
| 2. | bili ste pripajali |
| 3. | bili su pripajali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pripajaj |
| množina | |
| 1. | pripajajmo |
| 2. | pripajajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pripajajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pripajao, pripajala, pripajalo | |
| pripajali, pripajale, pripajala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pripajan, pripajana, pripajano | |
| pripajani, pripajane, pripajana | |
Etimologija
✧ vidi pripòjiti
